Bistro 96
Oh là là, napokon!
Iako se u većini dobrih restorana u gradu redovito može pojesti hrana inspirirana francuskom kuhinjom ili spravljena po metodama za koje je zaslužna ta velika kulinarska nacija, Zagrebu je uvijek nedostajalo jedno ležerno mjesto francuske hrane – onako pravi, obični bistro. Smješten u pasažu u Maksimirskoj, na istoku grada, nedaleko od stadiona zagrebačkog Dinama, ovaj topao i ugodan lokal jednostavnim uređenjem, gusto ispunjen malim stolovima, a onda, još važnije, i vizijom te dokazano dobrim kuhanjem, donosi gastro-frankofilima upravo to. Mario Mandarić, nositelj Michelinove zvjezdice iz fine dining restorana Noel, mlad, ali poznat chef sa zanimljivom biografijom debelom poput g. Creosotea, sa svojim partnerima, također kuharima s kojima je kuhao u famoznom Fat Ducku Hestona Blumenthala, otvorio je 96 baš s namjerom da kuha ono što i sam voli jesti - dobru, bogatu, tradicionalnu francusku hranu. Pa, misija je ostvarena! Kako čujemo, svih 30-ak sjedećih mjesta često je zauzeto do zadnjeg, a sigurni smo da će ljeti isto vrijediti i za dojmljivo veliku kutnu terasu s pogledom na park, koja prima i dvostruko više gostiju. Unutra, cigleni bar i ukusan tamni drveni namještaj, kao i kožom presvučena klupa daju domaći i bistroovski ugođaj s dozom otmjenosti, dok je usluga vrlo ljubazna, učtiva, stručna i promptna.
Što se poslužuje
Kako smo spomenuli – Francuska! Meni je nevelik i jezgrovit, a pruža sve što gladuši poput nas mogu tražiti od jednog bistroa. Plan je da se ponuda vrti i oplemenjuje prema sezonskoj dostupnosti namirnica, pa će ih biti zanimljivo posjećivati redovito. Za ljubitelje hladnih predjela tu je trenutno juneći tartar s pomfritom, baš kako to Francuzi rade. Za hladne zimske dane, recimo, u ponudi je koncentrirana topla pileća juha s griz knedlama, komadićima piletine i povrćem. Naravno, tu mora biti i patka, s mrkvama i narančom, zatim pile u vinu ili pak file jelena s peršinom i keljom. Ponuda, iako snažno naslonjena na mesnu stranu, sadrži i vegetarijanske opcije pa je za izdvojiti pire od krumpira s ljutikom, smeđim maslacem i tartufima, kao i rižoto od bundeva.
Među slatkim užicima tu su obavezni tarte tatin s kremom chantilly ili crème brûlée, a i slasni prpošni île flottante. Ponuda pića isto je tako koncizna ali kvalitetna, pa će se, osim uobičajene ponude toplih napitaka i sokova, piva i žestokog pića, među kojima su i važni francuski destilati poput konjaka i calvadosa, tu naći i vinska karta s dobrim brojem francuskih, ali i hrvatskih te u Zagrebu uvijek traženih talijanskih vina.
Što su kušali naši kuhari
Dakle, nikada (!) nismo držali jelovnik u kojem je francuska juha od luka, a da je nismo naručili. To je jednostavno po zakonu. Nije li?!
Snažnog okusa i gusta, istovremeno slatka i slana, ova je sadržavala i mali twist. Na vrhu nisu bile kriške kruha već lisnato tijesto posuto sirom i zapečeno do hrskave izvrsnosti. Odobravamo!
Idući na redu bio je sibaritski klasik tournedos rossini, jer što čovjeku više treba od bifteka poklopljena guščjom jetrom i zatrpana tartufima… Prekrasno lagano i sočno pečen, na croutonu od kiselog kruha, s bogatim umakom od vina madeira, natjerao nas je u duboka filozofska promišljanja. Kao šećer na kraju, još jedan klasik, krasni millefeuille, savršeno hrskavih kora i umjereno slatke kreme, bogat okusom lješnjaka i lagan, sjajno je završio ovaj snažni izlet u hedonizam.
