Tač
Baš kao što biste jeli kod bake na ručku
Smješten na rubu Medvednice, gdje se u Vinogradske ulica spušta u grad, Tač je poznat po svojoj rustikalnoj, domaćoj atmosferi i uređenju koji daje dojam da ste u nečijem domu na ručku.
Tač se nalazi u tradicionalno uređenoj blagovaonici, ispunjenoj simpatičnim detaljima, slikama i tradicionalnim hrvatskim kućnim uređenjem, te stakleniku. Ogroman kamin u glavnoj dvorani daje prostoru dojam rustikalne raskoši. Konzervatorij ima oko 35 mjesta, a blagovaonica može primiti oko 50 ljudi.
Usluga je opuštena i domaća, pa se osjećate kao da pripadate tamo, sa starim prijateljima.
Michelinov vodič Hrvatska Taču je dodijelio Bib Gourmand, a Gault&Millau 3 kuharske kape. Falstaff im je dao jednu vilicu.
Što se poslužuje
Tač poslužuje uglavnom tradicionalna hrvatska jela oslanjajući se na sezonska jela.
Ne postoji jelovnik, samo ogromna tabla s jelima koja se služe tog dana. Obično imaju izbor jela od mesa i ribe.
Vinska karta nije dostupna. Prezentiraju je konobari, a asortiman je velik i raznovrstan, s dosta hrvatskih i stranih vina u ponudi. Ponuda vina prati jela koja se poslužuju u Taču.
Ako ste željni autentičnih hrvatskih klasika, Tačeva kuharica Vesna Miletić ih priprema kako treba. Kuhinja se oslanja na sezonske namirnice i nastoji ih koristiti održivo.
Dinamika usluge je uravnotežena.
Tač nudi umjerenu vrijednost za novac.
Što su kušali naši kuhari
Naš obrok u Taču započeo je tatarskim od palamide, grubo nasjeckanom i lagano začinjenom maslinovim uljem. Posluženo s domaćim kruhom ovo je elegantno i blago jelo za širok krug gostiju.
Drugo jelo koje smo probali bio je rižoto od Salicornie i kozica. Kozice su bile savršene, u jeku sezone, a salicornia je s njima jako dobro funkcionirala, uravnotežujući okuse jela.
Pratili smo ga prženim inćunima s kremastim umakom na bazi češnjaka.
Zatim smo probali ćevapćiće na Tač. Meso je bilo ukusno, začini dobro izbalansirani, a posluženo je uz domaći ajvar i ličku basu. Kao prilog smo uzeli kriške krumpira pečene do savršenstva, koje su dale jelu finu hrskavost.
Prelazimo na pečenu teletinu posluženu s šparogama i poširanim jajetom na vrhu. Pečenje je bilo fine teksture, i dobro posoljeno, dok je prilog bio u sezoni i jako je dobro funkcionirao s jajetom.
Za desert smo uživali u jagodama i malinama uz baiser koru i šlag. Jelo je bilo dobro izbalansirano, svježina voća, hrskavost kore i masnoća vrhnja su se lijepo složili.
Popili smo tri čaše vina, počevši s pjenušcem Degrassi Ferne Blanc de Blancs, a zatim prešli na Rebellion Alicante Zure Cuvee. Naša zadnja čaša bila je Kabaj Cuvee Morel.
Naš račun je bio 147 eura za dvije osobe
