Carpaccio
Jednostavna i ukusna mediteranska kuhinja u Teslinoj
Na jednom od najpoželjnijih zagrebačkih uglova, gdje se ulica Nikole Tesle susreće s Cvjetnim trgom, pronaći ćete Carpaccia, pravog Talijana, čiji su zidovi prekriveni starim plakatima i oglasima. Stolovi unutra su savršeno bijeli, a ovi na terasi karirani crveni kao u tradicionalnoj trattoriji.
Carpaccio terasa je uvijek puna čak i zimi, kada je grijana. Carpaccio ima velik i čvrsto postavljen a la carte jelovnik, s povremenim sezonskim ponudama. Kuhanje je jednostavno i standardizirano, što rezultira tradicionalnim, ukusnim i zadovoljavajućim jelima. Usluga je brza, gostoljubiva i šarmantna. Poslužitelja ima dosta, tako da gosti ne ostaju dugo žedni ili gladni.
Svi sastojci su kvalitetni i talijanski.
Gault&Millau dodijelio im je dvije kuharske kape.
Što se poslužuje
Carpacciov jelovnik je relativno velik. Počinje sa 6 vrsta poput papira tankih narezaka mesa ili ribe po kojima je mjesto dobilo ime - Carpaccio. Postoji 7 predjela, većina na bazi mozzarelle, s nekoliko klasika, poput Vitello Tonnato i pršuta s dinjom.
Obično nude 2 vrste juhe, te 6 opcija salata.
Od 8 jela s tjesteninom, jedni su ravioli i jedni njoki, koji se rade ručno u lokalu.
Rižoti se kuhaju od nule, kako i treba, pa ga morate čekati 25 minuta.
Carpaccio nudi rižoto od škampi i vegetarijanski rižoto.
Glavna jela podijeljena su na 9 mesnih i 6 ribljih, pokrivajući sve osnove kada su u pitanju umaci i odresci. Riba je svježa i jadranska.
Jelovnik zaključuje izbor priloga, povrća i slastica.
Opsežna vinska karta fokusirana je na talijanska i hrvatska vina, počevši od prosecca i šampanjaca. Podijeljena je po regijama Hrvatske i Italije i zadovoljavajuće opsežna. Carpaccio nudi i veliki izbor vina na čaše, više od 10 crnih, 10 bijelih i gomilu rosea.
Na ploči su obično ispisana sezonska jela, od tartufa do divljih šparoga ili sezonskih vrganja.
Što su kušali naši kuhari
Obrok smo započeli klasičnom selekcijom sireva i pršuta, uglavnom hrvatskog podrijetla, poredanih po jačini, s kravljim, ovčjim i kozjim sirom te slatkim, na vjetru sušenim dalmatinskim pršutom.
Nakon jakog starta, prešli smo na talijanski klasik: kremastu, sočnu, nježnu burrata mozzarellu, posluženu sa savršeno zrelim cherry rajčicama, bosiljkom i mladim, pikantnim istarskim maslinovim uljem. Na stolu je bio izbor nekoliko dalmatinskih i istarskih maslinovih ulja, sva su bila izvrsna.
Za glavno jelo imali smo teleću saltimboccu, složene, tanke ploške teletine punjene listićima kadulje i pršutom, poslužene na laganom umaku od bijelog vina, s prilogom od kuhanog povrća, kako bi se ujednačio snažan, zadovoljavajuće slan okus jela.
Drugo glavno je bila hobotnica u pećnici i krumpir s ružmarinom. Hobotnica je bila pečena do savršenstva, izvana ljepljiva, a u ustima mekana i sočna, s krumpirom natopljenim sokom od kuhanja.
Desert po našem izboru bio je, naravno, kremasti tiramisu od svježe ricotte, piškota umočenih u espresso i kreme.
Uz obrok smo popili bocu Moet Chandona.
Račun je dosegao 190 eura za dvije osobe i bocu vina
