Tomassino
Oaza za ljubitelje talijanskih delicija
Nedavno otvaranje restorana Tomassino usrećilo je zagrebačke ljubitelje talijanske gastronomske baštine. Restoran je otvoren u sklopu hotela Sheraton, u prostoru nekadašnjeg restorana Tomislav, čije je ime bilo i inspiracija za novo, talijansko ime.
Za koncept restorana zaslužni su poznati expat hrvatske restoranske scene Jeffrey Vella kao glavni čovjek Maistrine kuhinje te, kao šef kuhinje, Ivica Štruml, nekadašnji šef u hotelu Esplanade, znano zagrebačko kuharsko ime uz koje je odrastala čitava generacija današnjih hrvatskih kuhara.
Prostrani svijetli prostor na uglu zgrade u kojem se udobno može smjestiti stotinjak osoba, s velikim staklenim stijenama i ugodnim modernim uređenjem, ukrašen živim biljkama i apstraktnom umjetnošću, ne liči nužno na mali talijanski ristorante, ali će vas zaogrnuti ugodnom paletom boja, finim materijalima i autentičnom ponudom hrane.
Osoblje je ljubazno, nenametljivo, prisutno i uslužno.
Što se poslužuje
Jelovnik obiluje klasicima talijanske kuhinje koje se nadate vidjeti u ponudi. Jela su mahom autentična talijanska s daškom hrvatske kuhinje, pravljena modernim tehnikama iz talijanskih i hrvatskih namirnica te s pokojim blagim utjecajem klasične francuske ili svjetske kuhinje.
Program počinje street food dijelom u kojem su jela kao što su fritto misto, arrosticini i porchette.
Među hladnim predjelima nalazimo sirova i svježa jela poput tartara od ribe ili mesa, burratu s focacciom, nekoliko vrsta izvrsnih salata, kao što je legendarna panzanella ili salata od mladog špinata i skute s grilanim citrusima.
Ponuda se nastavlja tjesteninama i rižotima od čijih svima poznatih imena rastu zazubice – rigattoni carbonara, aglio olio e pepperoncino, paccheri con salsiccia, paparedelle al ragù...
Među glavnim jelima nekoliko je ozbiljnih mesnih izbora predvođenih famoznim firentinskim odreskom (bistecca alla fiorentina), kao i neka jela inspirirana važnim hrvatskim namirnicama, poput gulaša od boškarina. Među morskim glavnim jelima tu su i brancin i tunin odrezak te ragu od hobotnice.
U ponudi su i plate od suhomesnatih proizvoda i sireva, u talijanskoj i hrvatskoj verziji, te nekoliko vrsta pizza.
Među dodacima vlada klasična francuska kuhinja kroz opcije poput kriške guščje jetre, soka od tartufa te umaka Béarnais, koji će svi sjajno odgovarati mesofilima uz ramstek, biftek ili firentinski odrezak.
Vinska karta nije velika, ali nađe se nešto za svačiji ukus. Pokrivene su brojne talijanske regije, uključujući i neka 'velika' talijanska vina, kao i šampanjci te nekolicina poznatih hrvatskih vinarija, što velikih proizvođača, što vrhunskih butiknih vinara. Voljeli bismo vidjeti malo veću ponudu vina na čaše.
Što su kušali naši kuhari
Naš prvi zalogaj, kao pozdrav iz kuhinje, bila je ukusna i hrskava, jednostavna mini bruschetta s pestom i cherry rajčicama. Nakon toga kušali smo sjajne arrancine s raguom i šafranom. Arrancini koji su bili vrući, hrskavi i mirisni, popraćeni laganim umakom aioli. Osim toga privukla nas je porchetta na tostiranom beskvasnom kruhu, s maslacem s pistacijama i sušenim rajčicama. Iako je mnogo sušene rajčice svojim intenzitetom narušilo balans i malo nadvladalo okus same porchettau kojoj bismo voljeli vidjeti više mirodija, rajčice su vrhunske i nije teško ukloniti jednu ili dvije; porchetta je bila svježa, ukusna i sočna, a kruh mastan i hrskav. Nismo odoljeli ova dva predjela spojiti s poznatim okusima salate caprese, ali u nešto plemenitijoj formi izvrsnog tartara od domaćih rajčica s burratom i toplom focacciom s rajčicama.
As the main course we chose pasta dishes - rigatoni alla carbonara and paccheri with sausage, tomato and cheese from the island of Pag. Both pastas were well cooked and delicious. Carbonara was rich and creamy and paccheri flavourful with a lot of Pag cheese and everything combined beautifully with warm tomatoes.
Za slatki kraj odabrali smo legendarni tiramisu, veliki sicilijanski cannolo i pecan fudge sa sladoledom od kave. Deserti su bili vizualno prekrasni i sjajno servirani, na lijepom drvenom posuđu i blještavo bijelim štirkanim ubrusima. Sva su tri bila suvremeno umjereno slatka, što je izvrsno. Tehnički lijepo izvedeni, finih, ali vrlo laganih okusa. Cannolo je pak bio strukturno odlično, autentično izveden: velik, hrskav, kremast i prekriven pistacijama i čokoladom, ali s hrabrim twistom – punjen skutom od kozjeg sira.